Eko urbane priče

prica18

Mali podsetnik o voćarstvu i vinogradarstvu

Sve u prirodi ima svoje vreme. Naravno, te stvari nisu vezane za kalendar, to je ljudska izmišljotina, priroda sa tim nema nikave veze. Zato svaki voćar čeka tačno određeno vreme da ubere plodove svog rada. Kiše i suše, grad ili neka druga nepogoda, prosečne temperature, vlažnost zemljišta i niz drugih faktora utiču na stanje ploda i proces zrenja. Poenta je u sledećem: svaka voćka ima tačan trenutak kada je treba ubrati. Ukoliko je čovek ubere prerano biće nezrela i praktično nejestiva. Zelena, narodski rečeno. Prerano ubrana voćka može da izazove probleme u želucu, nemir i preznojavanje, neku vrstu trovanja. Sa druge strane ukoliko se neka voćka ubere prekasno prezrela je, i opet neupotrebljiva. Do tada su je napale ose i drugi insekti, glukozu i sve ono što je vredno u njoj odnesu drugi, voćaru ne ostaje baš mnogo. Naravno, tu ne govorim o plodovima koji su sami pali na zemlju. Tajming je tu sve. Osim pravog vremena, doduše, potreban je pravi način. Nije dovoljno samo otrgnuti voćku od drveta, i tu postoji niz faktora o kojima treba voditi računa. Nije teško zaključiti da je nešto naizgled toliko jednostavno zapravo komplikovani niz faktora na koje treba obratiti pažnju i slučajnosti koje se ne mogu predvideti. Da bi samo jedna voćka u čitavom rodu bila ona prava potrebno je da se poklope mnoge stvari. Stare civilizacije su, osim o suncu i kiši, odnosno vidljivim odnosima u prirodi vodile računa i o mesecu i njegovim menama, rasporedu zvezda i njihovom uticaju, molile se raznim božanstvima koja su najčešće personifikovala prirodne cikluse. Pa čak i kada čovek obrati pažnju na sve to postoje neke sorte voća od čijeg ukusa trnu zubi. Takve sorte budu aromatične odnosno mirisne, dok je ukus već neko sasvim drugo pitanje. Ne znam zašto sam imao potrebu da o ovome raspredam, tim pre što se u voćarstvo ne razumem, još manje mi je jasno zašto ovaj tekst dodajem u beleške pošto nisam siguran da ovo ikoga zanima. Oni koji se uspešno bave voćarstvom znaju više od ovoga dok one koji se voćarstvom ne bave ni ovo malo opštih zapažanja ne interesuje. Znam samo da je neka potreba koju ne shvatam diktirala da tako učinim i da joj se, nasuprot običaju, nisam inatio i odupirao. A sve drugo? Ma… Par reči na papiru, ništa više od toga.

Povratak na priče