Eko urbane priče

prica26

Vrabac u ruci - I poglavlje by Ivana Nikolic (ON) & Ivan Naumovski (ONA)

On:

Nedelja je i inače šugav dan. Naročito ako prethodne večeri nije bilo akcije. Jebiga. Nije htelo. Šljapkao sam svojim velikim stopalima po hladnim pločicama, češući se po međunožju, sa sve pljugom koju sam maločas ogorčen dohvatio sa noćnog ormarića. Dok sam spuštao gaće, dim mi je upao u oko, pa sam ga trljao levom rukom, a desnom pokušavao da naciljam u wc šolju, i naravno, popišao sam se okolo. Sranje! Ubacio sam pikavac u otvor i pustio vodu. Pogledao sam namrgođeno u baricu na podu, očistiću posle.

Ne volim kad žena ima neki vonj. Ne volim prljave kose, dlakave ruke i pazuhe, prepone na kojima su dlake nikle posle depilacije, niti noge sa maljama poput oštrice koja mi seče kukove kao rende, ni puštene kandže na nogama kojima me ogrebu kad se najmanje nadam. Žene su pravi majmuni! Njima celog života niču zubi i vazda su u pmsu. Sa njima sve moraš da vagaš i odmeravaš kao da prodaješ jaja na pijaci.

Ne volim navalentne, ni nadobudne. Volim pritajene. Donekle stidljive. Ali ne one za koje imaš utisak da i m po sedamnaesti put skidaš nevinost. I ne volim one što kažu da sam im treći. Zajebi mala! Ako si zadovoljavala svoju čednost jednom godišnje, od osmog razreda osnovne, ili čak drugog gimnazije, makar sam ti osmi! Da se ne obaziremo na rokera kome si posle maskenbala u KST-u popušila u haustoru! Dobro, nije bilo penetracije, to se ne računa!

Grabio sam čvarke sa tri prsta , i polizavši ih, polumasnim rukama odgovarao na poruku bivšoj devojci: Naravno da se vidimo večeras! I ne samo to! Ovo se zove sigurica na tiketu! Tu sam odličan sa garancijom. Makar bolji od onog Turčina sa kojim me je prevarila na moru. Sipao sam sebi viski, mrzelo me da kuvam kafu. A i moram da dezinfikujem neoprane zube. Nisam alkos koji pije izjutra, sad je pet popodne. Cevčio sam ga i smišljao kako da malu od prethodne večeri ponovo namamim na gajbu. Možda šatro pogrešna poruka, nije mnogo bistra, ali građena je ko bog! Uh, šta sam propustio!

Nosila je vonder-bra i kratke maslinaste bokserice na pola guze, sa čipkicom. Mirisala je nekako na sunce i bila glatka kao svila. A ja sam bio svilen! Zato ću večeras odraditi Natašu najmanje dva puta! Ona će makar biti zadihana sa mnom ovih dana. Znao sam njene cake, pokušavala je da me vrati, ali nisam mario. Ako je ovo partija šaha, ja nisam kralj na crno-beloj podlozi života. Mošda više konj. Imam rutu i pratim je bez pogovora. Sve u G. Najnezgodnije slovo u ženskoj abecedi!

Zovem se Ostoja. Nije neko ime. Ali privlači cice. Kažu, neobično je. A nisam ni ja skroz običan.Nisam skromna, imam stila. Nosim prave cipele i vežem šal na pravi način. Takođe, nosim i rukavice. Imam manire. I natuknem po koji strani jezik. Razumem se u sve što jedan osrednje kvalitetan muškarac mora da zna: sport, muziku, tehniku i popravke po kući. I kako da zadovoljim ženu. Dobro, osim sinoć. Omaška. I najboljima se dešava. Naravno rekao sam maloj da je prvi put. Malo se akam sa fotografijom čime kupujem većinu riba sa malo mozga. Redovno im obećavam slikanje, ali nemam živaca za njih. Suviše su sujetne. Traže da gledaju displej posle svake slike i naređuju kako da podesim osvetljenje. Kao da znaju nešto o tome. Žene genaralno vole da guraju nos gde ne treba i mešaju se u ono što ih se ni najmanje ne tiče. Najpametnije ćute. Rade ono što im kažem. Gledaju gde treba, manje-više su opuštene i ne zaviruju. NJih najviše volim. Ali one su retke.

Imam preko trideset. Nisam preterano lep. Ali sam šmeker. Odelo čini čoveka. Ja sam prototip! Ispod odela sam solidan. Ne idem redovno u teretanu, suviše sam lenj. Ali se bavim drugm fizičkim aktivnostima! Igram povremeno fudbal i odbojku sa ortacima. Volim da trčim i da plivam. Ja sam znalac, žene vole kad su muškarci okrenuti sportu. Ali to radim zbog sebe. Dobro, možda malo zbog njih. Ja sam znalac. Pročitao sam celu ubitačno dosadnu Džejn Ostin, i još po neke tomove ženske romantične literature još kao klinac, keva nikad nije izvalila da ih kradem, a sve sa ciljem da bolje razumem žene. Kad prođeš te opise preimućstava idealnog muža, skontaš da postoji kategorija univerzalni džentlmen. To sam ja. Kupujem cveće i vodim ih na mesta koja ranije nisu videle. Otkrivam im neotkrivemna mesta i trudim se da ih ponešto i naučim. Malo su tupave za istoriju i geografiju, ali ima poneki izuzetak. Uglavnom održavam stan čistim, šake su mi negovane i nemam gejevske gestikulacije. Noge su mi prave, ni iks ni oks, a ruke dugačke. Sportski sam elegantan, ali više na engleski način, po malo drsko konzervativan. Menjam posteljinu kad nova ženka uđe u moj krevet, umem po nešto da skuvam i imam zgodne ortake sa dobrim platama. Za ženu ili drugaricu, ja sam ispunjenje sna!

Ona:

- Znaš, ovo mi se dešava prvi put.

Ne postoji gora rečenica za ženu. Dobro, ja i nisam baš neka žena, više devojka sa malo većom kilometražom. Na kraju krajeva, sve poštene žene su udate, ja nisam udata, ali jesam poštena stoga nisam žena. Uostalom, čemu ta tipologija? Čemu potreba da se sve razvrsta u kategorije? Ja sam najpre ja, osoba sa vrlinama i manama. Posle toga sam pripadnik ljudske rase. Na jako dobrom trećem mestu, što bi rekli naši komentatori sa olimpijada i svetskih prvenstava, sam žensko. Po jednoj staroj podeli muškarci su sa Marsa a žene sa Venere. Ja sam sa Neptuna. I sada je stvarno dosta tipologije. Momak sa kojim ležim na krevetu me gleda šteneće nemoćno, pokušava da bude nadobudan no u ovoj situaciji to deluje komično.

- Znaš, ovo mi se dešava prvi put.

Pa si sa mnom našao da debituješ magarče? Šta, na sve glupače koje si dovodio u ovo leglo bluda koje nadmoćno nazivaš svojom gajbom je skakao kao avlijaner na poštara samo na mene neće? Šta to meni fali moliću lepo? Jesam li debela? Ružna? Trapava? Ili mi je klinički odstranjeno poslednje zrno strasti pa tvoj ponosni vršnjak ne želi da prizna moje prisustvo? Da nisam prejako nasrnula pa se gospodin osetio inferiorno? To što je rekao je jedna obična odurna fraza zamišljena da spasi njegovo muško dostojanstvo po cenu mog samopouzdanja. I sada me molećivo gleda očekukući da mu uzvratim još bljutavijom frazom i kažem kako nije strašno, kako se to svima dešava. Žao mi je dečko, neće moći. Istina je, dešava se svima. Imate i vi pravo da budete neraspoloženi, da vam se ponekad neće. Samo, uz to pravo ide i obaveza. Nemoj me terati da budem manje žena samo zato što si ti umislio da si manje muškarac. Ne, nećeš dobiti odgovor kome se nadaš. Nisi zalužio.

- Da nemaš problema sa prostatom? Koliko često piškiš?

- Molim? Kakvom prostatom?

- Dešava se to muškarcima kada zađu u određene godine.

- Hoćeš da kažeš da sam mator?

- Ma ne. Odakle ti to? Pitam samo. Ni jednom muškarcu sa kojim sam bila se to nije desilo... Šta znam, možda je problem medicinske prirode?

Nećeš ga majci. Nećeš iz mojih usta čuti kako se to svima dešava. Šta sam ja, neka očajnica u čijim se rukama svačija muškost topi poput sladoleda pa da znam zašto i koliko često se to dešava ili ne dešava.

- Ne znam. Mislim da sam potpuno zdrav.

- Hoće i zbog visokog pritiska.

- Nisam znao. Zaista?

- Pa da. Moja sestra je studirala medicinu pa znam.

- Možda bi najbolje bilo da odem kod lekara. Možda je nešto ozbiljno.

Nije ništa ozbiljnjno magarče glupi! Pijan si kao zemlja, pola sata si me drljao tamo dole i pravo je čudo kako si svaki put uspeo da promašiš klitoris. Ili bilo koje mesto od kog bi mi tvoji dodiri prijali. Gnječio si mi grudi i uvrtao bradavice jer si u nekom lošem porniću video da to tako treba pa me je i ono malo volje da spavam sa tobom prošlo. Jesam zagorela, ali još nisam očajna. Neka je ne znam koliko dvadeset i prvi vek, neka sam ne znam koliko širokih svatanja, nešto malo hemije mora da postoji. Između tebe i mene je samo jedna razlika – ja sam svesna da to malo hemije mora da se desi, ti pokušavaš da nedostatak iste kompenzuješ uvrtanjem bradavica i gnječenjem mog samopouzdanja. Onda se desi ono što i treba da se desi kada hemije nema, a ti i dalje rovariš po mojoj ženstvenosti. Tvoj problem jeste medicinski ali nema veze sa prostatom i krvnim pritiskom. Pre sa mozgom koji očito ne shvata određene frekvencije. Nadam se samo da će prestati inače ga čeka još jedna ubitačna rečenica posle koje mu se neće dići više nikada: Jesi li siguran da voliš žene?

- Izvini molim te. Zaista ne znam šta mi je.

Opa, vuk se pretvara u jagnje? Sad si setio da se umiljavaš, da me maziš i ljubiš. Kasno momčino, kasno. Uložila sam dva sata vremena u tebe, pustila te da me drpaš i trljaš kao nekakvu krpu u nadi da će makar ono posle vredeti truda. Tek sada kada si nemoćan i pregažen si se setio da sam i ja živo biće a ne objekat sa priključkom za tvoju muškost.

- Ma nema frke. Moram da krenem. Čućemo se.

- Zašto ideš? Ostani još malo.

- Rado. Samo, radim ujutru. Morala bih da krenem.

Na ulaznim vratima me je poljubio. Gle, pa on ume da se ljubi kada hoće. Nežno a strasno. Vidi ti njega... kada bi malo manje bio umišljen da poznaje žene možda bi se od njega mogao sastaviti polupristojan dečko. Pri kraju poljupca mi je prošao rukom kroz kosu pa se preko ruke spustio do bedara. Mmm, pa ovo prija. Izgleda da on stvarno ume kad baš hoće. Ko zna, možda mu i pružim još jednu šansu. Na kraju krajeva, volim da momcima koji misle da su san ostanem nedosanjana. Videćemo.

Povratak na priče