Eko urbane priče

prica43

Zile & Iva..in no relationship again epizoda 2

Sama sam sebi kriva. Ne, zaista. Niko me nije terao da budem radije misleća nego noseća, niko me nije štapom terao u biblioteku gde se osećam komfornije nego u nekom megamerketu ili tržnom centru. Mogla sam lepo da šetam pudlu u hiljadu boja po nekom pozerištu savršeno srećna što je sa mnom deo NJega. Platinasti deo njega. Jeste, pogodili ste, American express. Bez limita. I kartica i ja, naravno. I Bog da me vidi. Da mi jedina briga na svetu bude kako da mu i dalje budem lepa, mada to i ne bi bila neka velika briga kada o tebi brinu hirurzi, nutricionisti, instruktori fitnesa, treneri, dizajneri, tehničari iz Nase, dva vulkanizera i baba Marta sa trećeg sprata koja mesi fantastične kiflice koje on obožava. Da listam Burde i Kosmopolitane dok mi manikir i french ne otpadnu, da se pudlica i ja svakodnevno pržimo fenom u bezbednim rukama beznadežno feminiziranog Dekija kod kog obične smrtnice zakazuju šest meseci ranije, pred godišnjicu mature ili nečiju svadbu. Da ih gledam sa visine svojim potpetica koje su uredno optočene Svarovski kristalima. Da me mrze pre nego što im dam razlog za to. Ne, meni je bilo slađe da sama parkiram svoju prepotopnu konzervu za koju sam jedva uštedela nego da mlatim veštačkim trepavicama dok se ne nađe neki napaljeni šimpanzični džentlmen u pokušaju koga ubija šizofreno cepanje jer ne zna šta bi pre posedovao, mene ili mog za godišnjicu dobijenog džipa. Da ga gledam kako se potajno nada porno scenariju u kome ga pozivam na zadnje sedište mada ni ne sluti da bi se onesvestio od emotivnog šoka kada bi se to stvarno dogodilo. Umesto toga ja imam nedorasle dečarce koji misle da znaju sve, pa i njih ponekad, povremeno.

Pre izvesnog vremena sam jednog dovela kući. Htela sam da pokušam sa tim nasumičnim seksom za jednu noć ili jedan sat, sasvim svejedno. A on je žvalalvio satima kako je posle teške i naporne veze konačno shvatio sve, kako mu je samopouzdanje u minusu, kako današnje žene... Prekinula sam ga u pola priče pitanjem:

- Izvini, nemoj pogrešno da me shvatiš, ali ako pristanem odmah da ti popušim da li dobijam poštedu od ove tvoje socijalno-šovinističke mudrosti?

Izleteo je iz mog stana besan pre nego što sam stigla da mu objasnim da se šalim. Da je ostao reklabih mu pošteno da se šalim za pušenje, ali da me ta njegova priča stvarno smara. Tako sam naučila da po svoj prilici moraš da ih otrpiš ne bi li dobila ono što te zanima.

A ja nemam snagde više nikoga da trpim. Osećam se kao nesrećni Punto u vlasništvu auto škole na kome se svi amateri ovoga sveta vežbaju i uče da bi posle bili pravi negde drugde, nekoj drugoj. Nemam više ništa da pružim jer mi je dosta mrcvarenja. Ja samo hoću da nađem klasičnog muškarca.

E zato sam sama kriva. Hoću klasičnog muškarca, ali da ne budem klasična ženica. Hoću da se ponekad počeše "tamo", a da se ja zgranem kada to učini. Umesto toga ja shvatam da postoji sveta veza između njegovih ruku i genitalija pa ne pitam kako to da nije sposoban da mi pridrži vrata ili otvori teglu levom rukom kada se njom "tamo" snalazi isto kao desnom, možda i bolje. Ili bar da prdne, eto i to je dovoljno. Da odvali jedan junački dok gleda utakmicu. Umesto toga utakmice gledam sama, pijem ono pivo za koje reklama kaže da "muškarci znaju zašto" i čekam da jedan od tih muškaraca dođe. I da zna zašto.

Povratak na priče